Piše: Kristina Ercegović
Bez brige i dalje nastavljam tvrditi – nema ništa ljepše u životu nego biti sam svoj gazda. Mijenjati svijet na bolje kroz vlastiti biznis. Neopisiva sreća i sloboda, da, no postoji li druga strana poduzetništva?
Koja je prava cijena našeg uspjeha? Za nas i ljude koji su oko nas? Za našu djecu koja nas gledaju kako stalno radimo, za naše partnere ako ih još uopće imamo pored sebe, za naše zaposlenike koje guramo, za naše prijatelje ako su još uz nas..
Gdje je skrivena cijena poduzetničke manije koja vlada svijetom i koju mi u našoj regiji tek budimo…?
Naišla sam na podatak da 1 od 4 osobe boluje od depresije i da start-up zajednica bilježi značajan broj porasta depresije i samoubojstava.
Zašto? Zato što nas u poduzetništvu uz uobičajene čeka I dodatni set izazova.
Uz stres svakog posla, statistika kaže da će u 5 godina preživjeti samo 20% novoosnovanih firmi. To izaziva neopisivu tjeskobu i strah. Gubitak nade kad stvari ne idu kako želimo. Ponekad i očaj. I sve to uz najčešće veliko nerazumijevanje okoline i posljedično osjećaj usamljenosti i neshvaćenosti te odbačenosti. Nitko ne želi biti dio onih 80%. Jer je riskirao sve, uložio novac, vrijeme, sebe, sve samo da slijedi svoj san. Jer se identificirao s firmom, jer je uspjeh ili neuspjeh njegove firme njegov osobni uspjeh/neuspjeh. Što ako on bude jedan od tih 80% koji neće uspjeti? Da li onda on ne vrijedi više?
O ovome se baš ne govori.
Posebno ove godine sve mi više ljudi dolazi na edukaciju bildanje biznisa ili individualno savjetovanje pred izgaranjem ili već izgoreni i u stresu.
Nekima je narušeno zdravlje, nekima brak i obitelj, djeca, neki gradeći biznise nisu ni stigli osnovati obitelj, nekima je prošao biološki sat, neki su izgubili vjeru i još gore nadu u ljubav i sreću i privatni život i to ih onemogućava u poslovnom uspjehu. Neki se moraju vratiti roditeljima sa 40 ili 50 radi smanjenja troškova kad biznis ne ide.
Neki mi čak prilaze s odlukom da žele prodati firmu no onda u razgovoru shvate da to ipak nije pravi razlog niti ono što žele već su samo pogubili fokus, izgorili i ipak vole to što rade… I samo presložimo poslovni model i standardiziramo firmu.
A neki zaista imaju sve, zdravlje i dobar izgled, partnera koji ih voli i podržava, obitelj, posao koji raste i dobiva niz priznanja, a ipak osjećaju nemir iznutra, i njih je posebno sram priznati da nisu zadovoljni jer se boje i osude okoline, u stilu pa šta tebe zaista muči, nemoj biti nezahvalan, zašto tražiš kruha iznad pogače…
Neki su čak i prodali svoje firme. I zaista ne moraju raditi do kraja života. S njima su pak ostali njihovi strahovi – hoće li moći ponoviti eventualno i nadmašiti svoj prvi uspjeh, tko su oni bez (te prve) firme, tko su oni bez novca, ako su uspjeli s partnerom prvi puta mogu li sada sami…
Tu su još i usporedbe s drugima, jer trava se čini uvijek zelenija kod susjeda.
I za kraj tu je još i Facebook – tu smo svi pozitivni, tu je sve lijepo, naš mali ružičasti svijet, bajka iz djetinjstva ostvarena uživo. A kad maske padnu..
I sama sam izgorila s prvim biznisom i o tome sam već pisala.
I onda sam spontano napravila svoj zaokret i slučajno i firmu Zaokret J koji vidim neplanirano danas ljudima pomaže napraviti to isto.
Rijetki će (sebi) priznati da u njihovim životima prema vani sve super izgleda, no vjerujte mi svatko, ali baš svatko nosi svoj križ. Svi smo bar jednom prošli poslovne situacije sakupljanja za PDV, kemijanja 10 pozajmica sa svog na račun firme da isplatimo plaće, utjerivanje dugova… borbe s ucjenama velikih firmi, borbe s nepravdama i nelogičnostima državne administracije, prevarama i krađama suradnika u poslu, zabijanja noža u leđa naših zaposlenika… osjećaj bespomoćnosti i očaja dok gledamo kako se topi naša uložena ušteđevina, a ne vidimo kad i kako će doći prihodi… A svi smo prošli i sve iste privatne situacije.
Jednom kad se odvažimo, put uspjeha koji nas čeka nije linearan, čekaju nas usponi i padovi. Kasnije vidimo da su i ti padovi bili neizbježan dio uspona no ništa nas to manje ne boli u trenutku kad padamo…
Rijetki će priznati da su bili ili jesu na dnu, da su se htjeli utopiti u kadi, progutati tablete, ne probuditi iz sna, da, dobro ste shvatili, ubiti se, da im sve u jednom trenutku više nije imalo smisla…
SVE, ali baš SVE što se vama događa DOGAĐA SE I DRUGIMA.
Dakle dakle druga strana medalje u poduzetništvu između ostalog znači i:
- Izgubit ćete većinu, ako ne i sve prijatelje otprije
- Work life balans haha
- Prije ste imali jednog šefa, sad Vas svi zaj… konkurencija, klijenti, zaposlenici, država, partneri i obitelj, djeca i prijatelji, nikad nikome niste po njihovoj mjeri niti dovoljno dobri, dovoljno s njima, dovoljno tu za njih…
- Bit će trenutaka kad ćete spajati kraj s krajem
- Pitat ćete se bar jednom (dnevno) pa šta mi je sve ovo trebalo
- Noćima nećete spavati (provjereno drugačiji stres od onog kad vas mala beba budi)
- Mogli biste postati ovisni o adrenalinu i drami
- Vaše emocija će nekad i u jednom danu/satu ići od očaja do euforije itd.itd..
To sad nije tema ovog bloga, ali sve prethodno vrijedi proći jer nagrade poduzetništva su puno veće od svih problema i izazova koji se nađu putem.
RJEŠENJE? Stručna pomoć ako zatreba, prijateljska svakako.
Meni su u mojim teškim trenucima pomogli neki iskreni prijatelji, svatko na svoj način i mislim nekako gledano unazad ovih pet koraka u nastavku:
1. NISMO SAMI – PRIČAJTE S DRUGIMA
Sve, ali sve prolaze i drugi. Pričajte s drugima. Ako ste poduzetnik dobro je imati i bliskog prijatelja poduzetnika, nekog tko će vas moći razumjeti u cijelosti. Dođite i zato na Business café. Osobno vodim onaj u Zagrebu (21.1.2016., 18h, Spoon) i u Beogradu (27.1.2016., 18h, Mikser)…
2. NE SHVAĆAJTE STVARI OSOBNO
Nemojte se identificirati s poslom – vi niste vaš posao. Ako trenutno neke stvari ne idu kako ste zamislili, ne znači da vi manje vrijedite ili da niste dovoljno dobri.
3. NEMOJTE SE USPOREĐIVATI S DRUGIMA.
Sjećamo se – svatko, ali baš svatko nosi svoj križ.
4. VRATITE FOKUS na ono ŠTO želite i sjetite se u poslu se radi o kupcima – što oni žele, kako im rješavate njihov problem. Povratak osnovama. Kupac ima problem, vi imate rješenje, prikažite mu koristi od toga.
5. PROMIJENITE PERSPEKTIVU. Sve je uvijek jako jednostavno samo se nekad pogubimo putem i ne vidimo širu sliku- najčešće nam samo treba promjena perspektive. Fokus na ono što imamo, a ne na ono što još nemamo, na zahvalnost što smo postigli, a ne što još nismo, na sada i ovdje, a ne daleku budućnost.
Najteže bitke vodimo sami. U svoja 4 zida. I o njima je gotovo nemoguće pisati. Brutalna iskrenost prema sebi, zahvalnost na prošlosti, opraštanje sebi i svima, to je ono što meni uvijek pomaže.
Dakle, na poduzetničkom putu proći ćemo svašta. No gledano unatrag vrijedi svaki trenutak.
Pišući ovaj blog naletila sam i na izjavu Tima Ferrisa:” U poduzetništvu sve počinje neinformiranim optimizmom, pa slijedi informirani pesimizam, pa kriza smisla… i onda ili raspad i sagorijevanje ili informirani optimizam…”
Sve je u redu. Svi prolazimo isto.
Radi se o tome kako ćemo na to reagirati. Samo to. Samo pričajte s drugima. Niste sami, najvažnije je da to znate. Sretno.
